Morate se prijaviti da biste napisati komentar ili otvoriti novu temu.

Jesu li ustav i zakoni u skladu sa (prirodnim) pravom čovjeka na vlasništvo i iskorištavanje svog vlasništva ?

Zadnjih 30 godina bi trebali živjeti u sustavu koji jamči sva prava i slobode čovjeka i neotuđivost njegovog vlasništva (naravno poštujući princip da sloboda jednoga ne smije ugrožavati slobodu drugoga čovjeka.

Ako je to tako (?) zašto se događaju slučajevi  da jedna manjina uživa slobodu do te mjere da velikoj većini ugrožava pravo na rad i život, pa masa ljudi napušta svoje mjesto boravka u potrazi za sigurnošću, iako jedan veliki dio tih ljudi u obitelji ima vlasništvo nad nekim poljoprivrednim zemljištem ili šumom ili nekim imanjem sa derutnom kućom itd.

Smatram da ako čovjek ima u vlasništvu nekakvu nekretninu da bi to prema načelu nepovredivosti vlasništva trebalo omogućiti vlasniku da svoje imanje stavi u funkciju iskorištavanja i ubiranja plodova od svog vlasništva (?)

No, to nije skoro pa nikad moguće:

Primjer 1 ...Čovjek ima X hektara svojega zemljišta i odluči to zemljište staviti u funkciju proizvodnje hrane, sa namjerom da na tom zemljištu izgradi i nekakav pogon za skladištenje, preradu ili konfekcioniranje svog proizvoda ... E!  tu će u najvećem broju slučajeva nastati problem, jer će čovjek tražeći dozvolu za gradnju objekta shvatiti da prema urbanističkom planu to nije moguće jer (netko) nije tu mogućnost predvidio !?

Primjer 2... Čovjek ima parcelu nedaleko mora ali je planom tu parcelu moguće iskorištavati samo kao poljoprivredno zemljište ili pašnjak bez ikakve gradnje objekta. Obzirom da ta parcela ima veliki potencijal samim svojim položajem (blizina mora) za iskorištavanje u turističke svrhe (izgradnja kuće za odmor ili uspostava autokampa itd) ili jednostavno da čovjek tu izgradi svoj dom za sebe i (ili) djecu, smatram logičnim da bi zakonodavac trebao vlasniku dozvoliti da svoju imovinu stavi u željenu funkciju  (na za vlasnika najpovoljniji način), odnosno da poštuje prirodno pravo čovjeka da iskoristi svoju imovinu za rad i život i stjecanje dobiti.

Svi smo svjedoci eksplozije "bespravne" gradnje zadnjih 30 godina (bespravna je samo zato što tamo "netko" nije napisao komad papira na kojem stoji da je sve OK)

Svjedok sam mnogih slučajeva gdje prvom vlasniku nije bilo ništa dozvoljeno od gradnje na njegovoj parceli ali je ubrzo nakon što je ovaj prodao svoju parcelu po niskoj cijeni, novim urbanističkim planom novom vlasniku gradnja bila moguća a samim tim je tom zemljištu višestruko povećana vrijednost.

Moje pitanje:  Ima li pravo čovjek čovjeku ograničavati pravo upotrebe svojega vlasništva na za njega najpovoljniji način ??

Moj odgovor:  NEMA! Jedino pravo koje drugi čovjek može sebi uzeti (i to, ako je njegov zadatak na poslovima koji se tiču organizacije života zajednice)  je da vlasniku dozvoli stavljanje imovine u željenu funkciju pod PRIHVATLJIVIM UVJETIMA.

U mojem pitanju i odgovoru je sadržan moj generalni stav po pitanju prava stvarnog vlasnika nad njegovom imovinom

Eto nadam se da će se na ovoj temi razviti konstruktivna diskusija i da će se diskutirati o konkretnim stvarima i primjerima iz života sa ciljem edukacije i senzibilizacije ljudi na pravo i pravednost

 

 

 

 

Izbornik